Iz "VirovitiÄana" broj 33 dne 13. rujna 1903. godine.
Jesenski usjevi
Jesenski usjevi ne znadu se kod nas u Hrvatskoj cieniti, jer postoje još uvijek njeke predrasude ili bojazan, da će sjeme preko zime uginuti, pa zato sve u proljeće siju. Kod mnogi vrsti povrća, cvieća stabljika i drveća ovo je samo od štete, jer ono povrće, i one vrsti cvieća koje zahtievaju sađenje u jesen, razvija se u proljeće mnogo brže i ljepše, a donaša i mnogo bolje uspjehe.
Sjeme stabljika i drveća koje se u jeseni zagade klije već u proljeće, doćim iste vrsti naÄ‘ene u preteÄu, leži u zemlji kroz cielu godinu bez klice, te izklije tek sliedeće godine. - Pogotovo sljedeće vrsti moraju se u studenu posijati, da uzmognu već u svibnju pustiti klicu i to: jabuke, kruÅ¡ke, viÅ¡nje, treÅ¡nje, Å¡ljive i kajsije, a orah, kesten i marun mora se dapaÄe bezuvjetno u jesen posijati, jer se sjeme do proljeća vrlo Äesto pokvari. Lipa i glog mora se takoÄ‘er prije zime zasaditi.
Od povrća preporuÄiti je za sijati u kasnu jesen odmah na opredijeljeno mjesto i to: perÅ¡un, mrkva, poljska salata, zimska Å¡parga i graÅ¡ak za prvu porabu.
Od cvieća treba već u sredini ljeta sliedeće vrsti posijati: sirotica (Stiefmü tterchen), potoÄnica (Vergissmeinnicht) te sve dvogodiÅ¡nje cvietne biljke.
U kasnoj jeseni (studeni) tako neka se odmah na mjesto zasade lazarkinja mirisna, zvana joÅ¡ marinka ili prvijenac (Waldmeister) razliÄak nazvan plavica, sagafilje (Kornblumme), vrtni mak, te kokotić (Rittersporn). Tko ovako radi, biti će podpuno zadovoljan, jer je uspjeh obiÄno uvjek najpovoljniji.
