4. srpnja 1903. godine
Održana je izvanredna sjednica obćinskog zastupstva u prisutnosti oblasnog predstojnika Kramarića, predsjednika općinske uprave Mozolovskog zapisničara Lesjaka i 24 odbornika. Sjednica je imala četiri točke dnevnog reda od kojih je jedna bila odluka da se brzojavom izrazi čestitka novoimenovanom banu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije dr. Teodoru grofu Pejačeviću.
14. srpnja 1900. godine
U prisutnosti brojnog općinstva i zastupnika predočena je ponuda za uvođenje acetilenskog svijetla u Virovitici.
23. srpnja 1726. godine
Svečano je postavljen temeljni kamen za virovitički franjevački samostan. Ovaj događaj zabilježio je Palja o. Dominik "pod upravom oca Elzearija Besedičeka, jubilarnog lektora, definitora provincije oca Anzelma Dolera, Kapistrana Štibera, Ambrozija Sakašića, Ladislava Szente, te oca Godfrida Mauzera, kustosa i Dominika paljaka, upravitelja virovitičke rezidencije započela je gradnja ovoga samostana"...
25. srpnja 1900. godine
U općinskoj kući s početkom u 21 sat održana je proba acetilenskog svijetla.
26. srpnja 1900. godine
U općinskoj dvorani održana je konferencija o acetilenskoj rasvjeti u Virovitici. Konferenciji je prisustvovao i direktor Acetylenskog društva i većina odbornika. Prema novinskom izvještaju objavljenom u "Virovitičanu" rasprava je imala povoljan rezultat, a i korist općine ne bi bila mala. Prema ugovoru navedeno društvo trebalo je acetilensku rasvjetu postaviti, a općina bi prvu ratu otplate trebala platiti ako sve bude dobro funkcioniralo.
28. srpnja 1772. godine
Josip Pejačević Našički tadašnji vlasnik i virovitičkog vlastelinstva dobio je od kraljice Marije Terezije grofovsku čast, povelju kojom njemu i njegovim sinovima daje grofovsku titulu. Od tada u svom naslovu Pejačevići nose pridjevak grofovi od Virovitice, taj naslov i danas porodica koristi.
30. srpnja 1684. godine
Nakon oslobođenja Virovitice od turske vlasti u gradu je kapetan Lesle smjestio dosta jaku posadu s pukovnikom Friedrichom Gallom na čelu. Slijedeća utvrda koju je trebalo osvojiti bila je Brezovica. Svoje čete general Trautmansdorf usmjeri prema Brezovici i uz pomoć ustaničkih četa pod vodstvom Josipa Kolajkovića 30. srpnja 1684. godine prisili njezinu tursku posadu na predaju. I ova je posada kao i virovitička mogla slobodno otići, a pukovnik Janko Makar otpratio ju je do Čađavice. Tako su od kraja srpnja i prvih dana kolovoza 1684. godine Virovitica i njezina okolica bile zauvijek oslobođene osmanske vladavine. S propašću turske vlasti nestao je čitav jedan svijet, koji će ostati još jedino živ u sjećanjima i pričama, a njihova nekadašnja uloga na granici Osmanskog carstva postat će povijesno svjedočanstvo o jednom vremenu.
31. srpnja 1726. godine
Knez Josip Folck de Cordona uveden je u posjed Virovitice i okolnih sela. Time je prestala vojna uprava kraljevske Dvorske komore i kraljevskog Dvorskog ratnog vijeća. Vojna vlast bila je uspostavljena u ovim krajevima nakon oslobođenja od turske vlasti.