1. studenoga 1280. godine
Privolom kraljice Elizabete uskratiÅ¡e VirovitiÄani 1280. godine, biskupu zagrebaÄkom podavanje crkvene desetine. Biskup Timotej požalio se papinskom legatu Filipu, koji je Jakovu, prepoÅ¡tu kaptola u ÄŒazmi, naložio da protiv graÄ‘ana Virovitice povede crkveni postupak radi uskrate desetine. Papin legat Filip iz Budima 27. rujna 1280. godine naložio je gvardijanu franjevaÄkog samostana u Virovitici, neka suce i stanovnike virovitiÄke pritjera na plaćanje desetine biskupu Timoteju. Iz ove isprave doznajemo da je u Virovitici već 1280. postojao franjevaÄki samostan, koji je vjerojatno podigla kraljica Marija.
Nakon Å¡to je prepoÅ¡t kaptola Äazmanskoga pozvao virovitiÄane, da se pokore odredbi papinog legata Filipa, pa da zagrebaÄkom biskupu Timoteju plate dužnu desetinu, a oni se na ovaj poziv ogluÅ¡iÅ¡e, poslužio se prepoÅ¡t Jakov crkvenom kaznom. On je navedenog datuma u Äazmanskoj crkvi poslije evanÄ‘elja sveÄanim naÄinom proglasio, da iz katoliÄke crkve izopćuje virovitiÄkoga naÄelnika i njegova 24 prisežnika. To je izopćenje proglaÅ¡eno po cijeloj županiji virovitiÄkoj. Podjedno je prepoÅ¡t Jakov o tome 9. studenoga 1280. godine pismeno izvijestio papinoga legata Filipa. Radi toga ustadoÅ¡e protiv biskupa Timoteja velikaÅ¡i i plemići u sjevernoj Hrvatskoj. NajviÅ¡e su nasilja poÄinili Gisingovci, koji su uniÅ¡tili imanja biskupa zagrebaÄkog, napose VaÅ¡ku na Dravi, koju je prisvojila kraljica Elizabeta.
Biskup se Timotej poslužio crkvenom kaznom, izopćio je sanskoga župana Ivana, te slavonskoga bana Nikolu i župana Henrika, sinove pokojnoga bana Henrika Gisinga. Te svi koji su poÄinili nasilja na posjedima zagrebaÄke biskupije, te koji su uskratili plaćanje desetine biskupu. Biskup je izopćenje i interdikt (uskrata crkvenih sakramenata) dao proglasiti 12. travnja 1281. godine u Virovitici u franjevaÄkoj crkvi, koja je podignuta na Äast Bl. Djevice Marije (in ecclesia fratrum minorum, quae in honorem beatae virginis Mariae est constructa). U ispravi se kaže da su izopćenje i interdikt proglaÅ¡eni pulsatis campanis, candelis accensis et extinctis t.j. uz zvonjavu zvona zapaliÅ¡e svijeće, koje su ugasnute, kad je proglaÅ¡enje bilo izvrÅ¡eno.
Sukobi oko plaćanja crkvene desetine potrajali su 4 godine. Do željenog mira doÅ¡lo je 18. studenoga 1283. godine. Toga je dana Kraljica Elizabeta u Virovitici izdala povelju, kojom zagrebaÄkoj biskupiji vraća zanijekanu desetinu u Virovitici i u cijeloj virovitiÄkoj županiji. Uz obećanje da viÅ¡e neće sebi prisvajati pravo ubiranja iste desetine. Ispravom od 7. lipnja 1284. godine kralj Ladislav Kumanac odobrava Å¡to je njegova majka Elizabeta zagrebaÄkoj biskupiji vratila desetinu koja se ubire u Virovitici, Lipovi i cijeloj županiji virovitiÄkoj.
3. studenoga 1903. godine
SveÄano je otvoren most preko Drave Terezino Polje - Barcz. Otvorenje novog mosta održano je pod vodstvom ministarskoga odsjeÄnoga savjetnika Vladimira Ehrenhöfera u prisutnosti zastupnika obiju vlada, susjednih županija i općina. Tvornicu Schlick koja je izvela doljnju gradnju mosta zastupao je tvorniÄki nad inžinjer J. Kohn i upravitelj gradnje Bottenstein. TehniÄki vjeÅ¡taci pod vodstvom tehniÄkog savjetnika Achila Duke pregledali su most i izjavili daje prikladan za promet, potom ga je voditelj rasprave poslije kratke besjede predao interesentima obiju zemalja i javnom prometu. Otvorenju je prisustvovalo i brojno stanovniÅ¡tvo obiju županija. Na kraju je povjerenstvo u sveÄanoj povorci preÅ¡lo most i to sa hrvatske strane na ugarsku, gdje je u Barczu bio prireÄ‘en zajedniÄki doruÄak.
Most je bio sagrađen na teret redovite cestovne investicije, djelomice na teret izvanredne vjeresije za gradnju mostova s ukupnim troškom od 1.000.000 kruna. Od ove svote 576.000 kruna otpada na doljnju gradnju, a 424.000 kruna na gornju željeznu konstrukciju. Doljnju gradnju napravila je Schlickova tvornica strojeva u Budimpešti, a željeznu gornju konstrukciju strojarnica kr. ug. drž. željeznice. Pokusno opterećenje mosta obavljeno je pod vodstvom Ivana Molterera kr. inžinjera. Zanimljivu je u pogledu mosta spomenuti i slijedeće: veoma dubok temelj (22 metra ispod vode), otvor mosta iznosi 4.70 metara, dužina mosta je 280 metara, za cijelo vrijeme dvogodišnje gradnje nije se dogodila nikakova nezgoda, na mostu se pobirala maltarina.
4. studenoga 1381. godine
Po treći puta u Virovitici boravi ugarsko hrvatski kralj Ljudevit I. sa ženom Elizabetom Kotromanić.
7. studenoga 1754. godine
Muž kraljice Marije Terezije Franjo, naložio je VirovitiÄkoj županiji da se o tužbi baruna Marka PejaÄevića protiv trgoviÅ¡ta Virovitice provede nova sudska rasprava. Umjesto vlastelinskog suda presudu treba donijeti županijski sud, a graÄ‘ani Virovitice u sluÄaju da su nezadovoljni presudom, imaju pravo apelacije na banski stol.
9. studenoga 1897. godine
U Slatini je roÄ‘en Stjepan Trick. U rodnome gradu zavrÅ¡io je osnovnu i viÅ¡u puÄku Å¡kolu. Privremenu viÅ¡u Å¡kolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, danaÅ¡nja Akademija likovnih umjetnosti, upisao je 1915. godine. Na studiju su mu predavali profesori Bela Csikos Sessija kao glavni profesor te F. KovaÄević, R. Auer, R. Valdec, M. K. CrnÄić i Lj. Babić. Družio se je s prijateljima iz klase i drugim kolegama svoje generacije Ernestom TomaÅ¡evićem, Äurom Tiljkom, Marijanom TrepÅ¡eom, Ignjatom Jobom. Studij je okonÄao 20. srpnja 1919. godine, a ujesen 1920. godine preuzima nastavniÄko mjesto na Realnoj gimnaziji u Virovitici.
Predavao je prostoruÄno risanje, deskriptivnu geometriju i crtanje Äime je ostvario visoku pedagoÅ¡ku razinu Å¡to je imalo neposrednog udjela na likovno formiranje mnogih generacija i budućih akademskih slikara iz Virovitice (Seits, Pavoković, Bosanac, MarÄeta, Manojlović i sinovi Nikola i Teodor). Nije svoj, jednom prekinuti slikarski opus (1926.) angažirano dalje nastavio. "Njegov slikarski opus kreće se logiÄnim slijedom od crteža, akvarela i ulja, koja dominiraju svojom zrelošću po pristupu i stilskim rjeÅ¡enjima slikarskih problema i upozoravaju na analogiju s djelima najznaÄajnijih hrvatskih umjetnika trećeg i Äetvrtog desetljeća 20. stoljeća".
13. studenoga 1796. godine
Općina Virovitica tužila se "tronu najviÅ¡emu kraljevskomu" na "svakojake pogrde, psovke i grožnje" vlastelina i njegovih ljudi. U toku iste godine vlastelin se tužio županiji da mu je općina zabranila lov u svojim Å¡umama, a općina je bila protiv regrutiranja gradskog notara Antuna Vargića. O tužbama je provedena istraga, a na naÄin kako je provedena žalila se općina, jer je tvrdila da nisu sasluÅ¡ani njezini svjedoci, pa se spor trgoviÅ¡ta i vlastelina uz nove tužbe dalje nastavio.
16. studeni 1242. godine
Kralj Bela IV izdaje u Virovitici "Zlatnu bulu", kojom Gradec današnji Zagreb, dobiva povlastice slobodnog i kraljevskog grada.
21. studenoga 1242. godine
Ugarsko - hrvatski kralj Bela IV. u Virovitici potvrđuje povelju hercega i bana Dionizija.
22. studenoga 1684. godine
ZagrebaÄki biskup Borković izdaje dokument kojim dopuÅ¡ta franjevcima da obavljaju službu u Virovitici, ne samo za vojnike (Virovitica je 15. srpnja 1684. osloboÄ‘ena osmanske vlasti), već na cijelom podruÄju Virovitice.