Boraveći na Zečjem otoku, ugarsko-hrvatska kraljica Marija potvrđuje sloboštine gradu Virovitici iz 1234. g. te mu određuje međe. Kraljica je Marija 1248. odredila međe virovitičke općine. Gradu je dodijeljena šira okolica na kojoj su se nalazile šume, oranice, livade i potoci. U dokument je unesen i opis tih međa. Ali na temelju podataka koji su navedeni, gradski se teritorij ne može točno rekonstruirati. Može se jedino zaključiti da se prostirala južno od ceste Virovitica-Vaška i da je na jednom mjestu dolazila do rijeke Drave. Na virovitičkim međama, kao i na teritoriju koji je pripadao gradu, nalazile su se velike šume: šuma Kabonak, Ravna šuma (Rawn), Velika šuma, šuma Obrež (Ebres), šuma Grabrovac (Grabrovch).

Međe virovitičkoga teritorija ponovno su opisane 21. listopada 1353. godine, kad se virovitička općina oko njih sporila sa susjednim plemićima. U proteklih stotinjak godina (od 1248 do 1353) na tim su međama nastale velike promjene. Pojavilo se desetak plemićkih posjeda. Po nalogu bana Nikole, međe su ponovo utvrđene i to na temelju isprave kraljice Marije iz 1248. godine. Određivanje gradskoga teritorija bilo je važan trenutak u životu grada. U srednjovjekovnim gradovima, obrti i trgovina nisu bili u potpunosti odvojeni od zemljoradnje. Građani su obrađivali manja polja, vinograde, koristili šume. Kad su se te poljoprivredne površine nalazile na gradskom području, za njih nisu morali davati feudalne daće. Gradski teritorij bio je podvrgnut upravi općine. Na temelju ponovno opisanih međa Virovitičani su uspjeli dokazati da njihovoj općini pripada posjed Drža (possessio Derze), koji je posjedovao plemić Pavao Mađar. Taj je posjed 3. veljače 1354. godine dosuđen Virovitici.