Boraveæi na Zeèjem otoku, ugarsko-hrvatska kraljica Marija potvrðuje sloboštine gradu Virovitici iz 1234. g. te mu odreðuje meðe. Kraljica je Marija 1248. odredila meðe virovitièke opæine. Gradu je dodijeljena šira okolica na kojoj su se nalazile šume, oranice, livade i potoci. U dokument je unesen i opis tih meða. Ali na temelju podataka koji su navedeni, gradski se teritorij ne može toèno rekonstruirati. Može se jedino zakljuèiti da se prostirala južno od ceste Virovitica-Vaška i da je na jednom mjestu dolazila do rijeke Drave. Na virovitièkim meðama, kao i na teritoriju koji je pripadao gradu, nalazile su se velike šume: šuma Kabonak, Ravna šuma (Rawn), Velika šuma, šuma Obrež (Ebres), šuma Grabrovac (Grabrovch).
Meðe virovitièkoga teritorija ponovno su opisane 21. listopada 1353. godine, kad se virovitièka opæina oko njih sporila sa susjednim plemiæima. U proteklih stotinjak godina (od 1248 do 1353) na tim su meðama nastale velike promjene. Pojavilo se desetak plemiækih posjeda. Po nalogu bana Nikole, meðe su ponovo utvrðene i to na temelju isprave kraljice Marije iz 1248. godine. Odreðivanje gradskoga teritorija bilo je važan trenutak u životu grada. U srednjovjekovnim gradovima, obrti i trgovina nisu bili u potpunosti odvojeni od zemljoradnje. Graðani su obraðivali manja polja, vinograde, koristili šume. Kad su se te poljoprivredne površine nalazile na gradskom podruèju, za njih nisu morali davati feudalne daæe. Gradski teritorij bio je podvrgnut upravi opæine. Na temelju ponovno opisanih meða Virovitièani su uspjeli dokazati da njihovoj opæini pripada posjed Drža (possessio Derze), koji je posjedovao plemiæ Pavao Maðar. Taj je posjed 3. veljaèe 1354. godine dosuðen Virovitici.
