6. prosinca - U izvještaju nadkapetana u Koprivnici, o turskim provalama i nasiljima, posebno se ističu upadi virovitičkih Turaka "Werouitizer Tiirggen". Koprivnički veliki kapetan, poslao je generalu Trautmansdorfu, izvještaj o provalama i štetama koje su počinili Turci između 1621. i 1622. godine na području koprivničke kapetanije. U tom izvještaju brojna su odvođenja ljudi, koja su počinili Turci iz Virovitice. Tako je 6. lipnja 1621. godine jedna turska četa pod vodstvom harambaša Dejana i Laze, ugrabila tri Vlahinje i kćer vlaškoga popa Vujina iz Malog Poganca, koje su zatim prodali u Pečuhu. Da bi dobio natrag kćer morao je Vujin platiti otkupninu. Sedmoga srpnja iste godine, pod vodstvom vojvode Mitra, Turci su uhvatili tri momka iz Koprivnice koji su stražarili kraj Raškovića te ih odveli u Viroviticu. Jednoga je uzeo sam vojvoda Mitar, drugoga Istvan Grella, a trećega vojvoda Ivan Begić. Nekoliko dana potom Turci su zaskočili i ubili nekog "rottmeistera" Petrića, koji je stražario u šumi. Šesnaestoga rujna, nedaleko Virja, Turci su uhvatili Jančija iz Virova i volhovečkog slugu Ivana i odveli ih u Viroviticu. Virovitički dizdar Hasanaga, pustio je Jančija na slobodu uz otkupninu.
U istom mjesecu, pod vodstvom vojvode Živka, ubili su haramiju, zvanog Jantol od Save, kod Glogova zdenca, a njegova slugu odveli u Viroviticu, odakle je uspio pobjeći. Potkraj rujna, dvije turske čete iz Virovitice i Brezovice, ugrabile su petoro djece iz Ludbrega i Slanja, a zatim ih podijeliše medu virovitičke i brezovačke age. Šestoga listopada, ugrabili su i tri djevojke iz okolice Virja i odveli ih u Viroviticu. Vrlo uspješni u tome, bili su virovitički Turci i 1622. godine. Dvadesetoga lipnja oteli su troje djece vlaškoga kneza Srđe i prodali ih u Voćin. Petnaestoga srpnja postavili su zasjedu pokraj puta za Topolje kod Koprivnice, sačekali pet Cigana i odveli ih u Viroviticu. Osmoga kolovoza ugrabili su dvoje djece iz Toplice, koju je virovitički harambaša zatim prodao. Nekoliko dana potom ubili su jednu Vlahinju kad se vraćala iz mlina.
Potkraj kolovoza turska četa iz Borove (Worowa) nedaleko Virovitice, napala je brata kneza Srđe i ubila ga. Početkom rujna oteli su Turci iz Virovitice, dva dječaka iz sela Mučna, a deset dana potom zajedno s Turcima iz Voćina uhvatili su još sedam osoba iz Koprivnice i podijelili ih medu virovitičke age. Na pljačke i otimačine, paleže i odvođenje ljudi, uzvraćali su Turcima krajišnici đurđevačke i koprivničke kapetanije još većom mjerom. Zakon oko za oko, zub za zub, sve teže je pogađao Turke i stanovništvo u okolici Virovitice, pa su u to doba česte pritužbe budimskih beglerbegova protiv zapovjednika i vojnika đurđevačke i koprivničke kapetanije, zbog povreda i gruboga kršenja mira između Osmanskog Carstva i Austrije.
Među ostalim, beglerbegovi su se žalili palatinu, Nikoli Eszterhazyju na provale, pljačke i pustošenja, otimačine i odvođenje ljudi iz sela i naselja u okolici Virovitice, Brezovice i Novaka. O tim prilikama rječito govori također pismo Tome Natulja od 15. srpnja 1644. godine, u kojemu moli zagrebačkoga biskupa Martina Bogdana da zaštiti stanovnike Vaše i okolice od progonstava i nasilja đurđevačkoga kapetana i ostalih vojnih zapovjednika. Slične nevolje pratile su to stanovništvo i dalje pa je ono, da se održi, bilo prisiljeno davati i plaćati ne samo turskim spahijama, nego i vojnim zapovjednicima u hrvatskoj krajini do oslobođenja ispod osmanske vlasti.
