Iz "Virovitièana" broj 17. dne 19 travnja 1903. godine.
La Porte (sjev. Amerika) 5. travnja.
Dragi g. uredniæe!
Teda negda nakon mnogo patnja i putnièkih neprilika, prispio sam sretno na mjesto gdje si mogu valjano služiti kruh. Pa hitim da Vama objavim, kako sam putovao iz naše ubave ali siromašne Virovitice u slobodnu Ameriku. Dne 7. prosinca prošle godine odputim se željeznicom iz roðene grude, te odem spram Baræa a odavde preko Pragerhova u Beè kamo stignem na 8. prosinca u jutro. Tu nas se na kolodvoru našlo više za put u Ameriku - te krenemo u ured parobrodarskog družtva "Red Star Une". Tu nas popisali do 150 osoba na put. Ostalo nam malo vremena to upotriebismo te si pogledamo na brzu ruku Beè, taj za nas do sada neviðeni veliki ogroman grad. Kako me se je Beè dojmio nemogu Vam opisati, jer ne smažem rieèi. Za neke èini se - prevelik!
Drugi dan odpremili nas agenti spomenutog družtva "korpore" na kolodvor, te nas odposlali u Leipzig gdje smo prenoæili, doðeni opet od tih agentih, a drugi dan hajde dalje kao transport vojnika bolje landšturma jer tu je bilo djece, žena, momaka i starih baba.
Tako nas evo napokon u Antverpenu vlakom a tu mu je kraj, tu nas veæ èeka "velika laða". Došavši mi vlakom kojih 500 poðemo opeta u ured "R. S. L." da se prijavimo. Kada je bilo sve u redu poðemo u našu "laðu" da krenemo u daleki prekomorski sviet.
Dne 13. prosinca pro. g. oko 11 sati smjestimo se na parobrod nas do 1000 "raznovrstnih" osoba. Glasba zasvira sve je veselo, a ogroman parobrod kreæe polagano dalje iz luke. Plovismo mirno i prvi dan bilo sve veselo živo, gledali smo tu silnu mlaku i svidjela nam se vožnja mnogo više nego sa željeznicom, jer ništa ne droca a možeš i hodati liepo palubom.
Nu drugi dan kada smo se veæ dobrano potisnuli u široko more nije bilo tako kao prvi dan, jer je more bivalo sve nemirnije. Sada je veæ mnogima pozlilo i stadoše bacati. Neima ih više na palubi, svatko je išao na svoj krevet ili kamo god da legne sve je muèila "morska bolest" osim mornara i nas jedno desetak Hrvata. Ja hvala Bogu i mom dobrom željudcu nisam na toj boli trpio. Cieli je parobrod nalièio kakovom velikom špitalju. Svaki èas je koji skoèio iz kreveta te stao povraæati na smjeh mornara i nas zdravih.
Nakon 8 i pol dnevne vožnje eto nas dne 22. prosinca u jutro rano pred Nev York, te smo tu na obali morali èekati dok nam se stvari pretraživale što smo sobom imali. Zatim nas manji brod odveze na Kesselgarten, tako se zove otok, gdje se mora predložiti novac i listovi, kamo koj putuje, da li ima veæ posla ili ne. Tu se sve toèno ispita. Svaki putnik mora imati jošte nješto novaca uza se. Ja sam si kupio kartu do Chicaga te mi je jošte preostalo 4 Dolara a to je bilo dosta da su me pustili dalje...
Na sam božiæ eto nas u Chicagu, to je preogromno "selo" sa kuæama koja jedna više stoji nego je sva Virovitica vriedna. Tu sam našao spomenutog zidara, kod koga probavih 18 dana...
La Porte vrlo je liep grad ima tu elektrièna rasvieta elektrièni tranvaj udobna kupališta. Ploènici su asvaltovani onako kako je to u Virovitici kraj suda za probu uèinjeno, za mene je ovaj grad prava krasota i mislim da se neæu naskoro odseliti....
Uz srdaèan pozdrav svima A.S.
