Iz "Virovitičana" broj 33 dne 13. rujna 1903. godine.

Jesenski usjevi

Jesenski usjevi ne znadu se kod nas u Hrvatskoj cieniti, jer postoje još uvijek njeke predrasude ili bojazan, da će sjeme preko zime uginuti, pa zato sve u proljeće siju. Kod mnogi vrsti povrća, cvieća stabljika i drveća ovo je samo od štete, jer ono povrće, i one vrsti cvieća koje zahtievaju sađenje u jesen, razvija se u proljeće mnogo brže i ljepše, a donaša i mnogo bolje uspjehe.
Sjeme stabljika i drveća koje se u jeseni zagade klije već u proljeće, doćim iste vrsti nađene u preteču, leži u zemlji kroz cielu godinu bez klice, te izklije tek sliedeće godine. - Pogotovo sljedeće vrsti moraju se u studenu posijati, da uzmognu već u svibnju pustiti klicu i to: jabuke, kruške, višnje, trešnje, šljive i kajsije, a orah, kesten i marun mora se dapače bezuvjetno u jesen posijati, jer se sjeme do proljeća vrlo često pokvari. Lipa i glog mora se također prije zime zasaditi.
Od povrća preporučiti je za sijati u kasnu jesen odmah na opredijeljeno mjesto i to: peršun, mrkva, poljska salata, zimska šparga i grašak za prvu porabu.
Od cvieća treba već u sredini ljeta sliedeće vrsti posijati: sirotica (Stiefmü tterchen), potočnica (Vergissmeinnicht) te sve dvogodišnje cvietne biljke.
U kasnoj jeseni (studeni) tako neka se odmah na mjesto zasade lazarkinja mirisna, zvana još marinka ili prvijenac (Waldmeister) različak nazvan plavica, sagafilje (Kornblumme), vrtni mak, te kokotić (Rittersporn). Tko ovako radi, biti će podpuno zadovoljan, jer je uspjeh obično uvjek najpovoljniji.