Iz "VirovitiÄana" broj 29. dne 8. rujna 1900.
PeÄenje pekmeza
Evo je doÅ¡lo vrieme, da Å¡ljive dozrijevaju i da će se brati za peÄenje Å¡ljivovice i pekmeza ili se budu suÅ¡ile. Danas ćemo reći neÅ¡to o peÄenju pekmeza, jer je on u kućanstvima od velike važnosti. Dobra gazdarica uz krumpir i kruh ponudi družini koju žlicu pekmeza i on ima dobru veÄeru. Å ljive za pekmez moraju biti podpuno zrele, oko petelke nabrane. Å ljive se mogu rukom brati ili tresti. Ako nisu prezrele i nagnjile mogu se nekoliko dana ostaviti, a za to vrieme iste postanu slaÄ‘e.
- Å ljive se ukuhavaju u bakrenom kotlu a mogu se upotriebiti i emaljirani ili kalajsani lonci. U poÄetku se doda neÅ¡to vode i mjeÅ¡a da ne zagori. U poÄetku se ne vade koÅ¡tice, jer od njih dobije pekmez ugodan miris i okus. Ako je pekmez dovoljno ukuhan svjedoÄi se slamkom, jer se tada za nju neliepi. Ukuhani se pekmez sada gnjeÄi i ciedi kroz riedko sito i tim se sipa opet u oÄišćen kotao i dotle kuha i mieÅ¡a, da se tako sgusne, da kutlaÄa može sama u njem ostati. Pri mieÅ¡anju tako se kutlaÄa miÄe kao kad se položeno 8 pravi. ÄŒim je pekmez gotov, odmah se onako vruć spravlja u zemljane lonce i dobro pritiskuje, da ne ostanu praznine, radi dužeg Äuvanja preporuÄa se lonac zaliti maslom ili iztopljenom svinjskom masti.
