Iz "Virovitičana" broj 29. dne 8. rujna 1900.

Pečenje pekmeza
Evo je došlo vrieme, da šljive dozrijevaju i da će se brati za pečenje šljivovice i pekmeza ili se budu sušile. Danas ćemo reći nešto o pečenju pekmeza, jer je on u kućanstvima od velike važnosti. Dobra gazdarica uz krumpir i kruh ponudi družini koju žlicu pekmeza i on ima dobru večeru. Šljive za pekmez moraju biti podpuno zrele, oko petelke nabrane. Šljive se mogu rukom brati ili tresti. Ako nisu prezrele i nagnjile mogu se nekoliko dana ostaviti, a za to vrieme iste postanu slađe.

- Šljive se ukuhavaju u bakrenom kotlu a mogu se upotriebiti i emaljirani ili kalajsani lonci. U početku se doda nešto vode i mješa da ne zagori. U početku se ne vade koštice, jer od njih dobije pekmez ugodan miris i okus. Ako je pekmez dovoljno ukuhan svjedoči se slamkom, jer se tada za nju neliepi. Ukuhani se pekmez sada gnječi i ciedi kroz riedko sito i tim se sipa opet u očišćen kotao i dotle kuha i mieša, da se tako sgusne, da kutlača može sama u njem ostati. Pri miešanju tako se kutlača miče kao kad se položeno 8 pravi. Čim je pekmez gotov, odmah se onako vruć spravlja u zemljane lonce i dobro pritiskuje, da ne ostanu praznine, radi dužeg čuvanja preporuča se lonac zaliti maslom ili iztopljenom svinjskom masti.